Božićna poruka dr. Janoša Penzeša, subotičkog biskupa
Kršćanska braćo i sestre!
U Svetom pismu čitamo o Isusovu rođenju u Betlehemu. Ono se dogodilo za vrijeme rimskog cara Augusta, u vrijeme kad je on naredio da se izvrši popis stanovništva. Budući da je Josip bio iz loze Davidove i potjecao iz Betlehema, morao se onamo zaputiti s trudnom ženom Marijom. Također čitamo kako nije bilo lako naći mjesta u svratištima, pa su Josip i Marija sklonište našli u jednoj štali. Činjenica da se Isus rodio u štali, mjestu gdje se drže životinje, veoma je znakovita. Upravo tu anđeo naviješta veliku radost, govoreći da se nije potrebno bojati, jer se rodio Spasitelj. On se nije rodio u svratištu, gdje bi za njega unaprijed bila rezervirana soba i sve pripravljeno, nego ondje gdje mu nije mjesto, u štali okružen životinjama, ali i slavljeničkom pjesmom anđela. Noć Isusova rođenja nije blažena, sveta i nježna, jer je romantično, idilično i uspješno pripravljena, nego jer se Bog dokazuje solidarnim s ljudima u onomu što je kaotično i neuspjelo, dramatično i mučeničko, čudno i upitno. Bog je uložio svoju sreću i isprepleo ju s našom slobodom, kako bi postao Emanuel, Bog s nama, naš Bog.
Božićem, svojim rođenjem, Bog ljudskom biću izravno pokazuje da je moguće drugačije, da se u životu može uspjeti. On daje novi model života postavši sam čovjekom u liku Isusa Krista. Njegovo rođenje ne razlikuje se od bilo kojeg drugog ljudskog rođenja. Isus na svijet dolazi kao bespomoćno dijete, ovisan o roditeljskoj brizi. Njegov krhki život već od početka izložen je opasnostima koje vrebaju iz okoline i preko samovolje moćnika. Kasnije se morao sukobiti i sa svojim roditeljima, pronaći prijatelje i suputnike, koji mu baš nisu u svemu izlazili ususret. Morao se brinuti o svojoj budućnosti, pronaći svoj životni poziv i konfrontirati se s tadašnjim religijskim i političkim previranjima. Znamo da sve to baš i nije išlo mirno.
Isusovo rođenje ispreplelo se tako i s našim životom i našom slobodom. Mir koji nam on daruje nije tek sentimentalno raspoloženje, već odluka da na svom životnom putu budemo uz Boga, a to je onaj put kojim je i Isus prošao.
Isusovim rođenjem Bog je k nama došao u liku malog djeteta, a danas dolazi utjeloviti se i rasti u našim životima. Dopustimo mu da se rodi u našim srcima, kako bi sve što je u nama tamno postalo svijetlo, što je prljavo postalo čisto, što je hladno bilo zagrijano nesebičnom ljubavlju. Bog se želi roditi u nama i za nas, da nas oslobodi od tamnice unutarnjih neurednosti, uvjetovanja i rastrganosti, kako bi nas u cijelosti obasjala slava Isusova rođenja. Poslušajmo ohrabrujuću poruku anđela: „Ne bojte se!“ Dajmo zdušno slavu Bogu kako bismo s anđelima mogli svi zajedno pjevati: „Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje.“
Ovim mislima svima želim sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu!
