Preminuo Bela Duranci
Bela Duranci rođen je 5. jula 1931. godine u Baču. Gimnaziju je završio u Subotici, a diplomirao na odseku za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu. Od 1959. do 1975. godine radio je kao kustos Gradskog muzeja u Subotici, a jedno vreme i kao direktor ustanove. U to vreme istovremeno je bio i saradnik Likovnog susreta, da bi 1984. godine prešao da radi u Međuopštinski zavod za zaštitu spomenika kulture, ustanovu koju je utemeljio i formirao.
Bela Duranci imao je izuzetno važnu ulogu u zaštiti spomeničkih vrednosti i njihovom proučavanja. U našoj emisiji „Kozel-kep" gostovao je 2008. godine kada se prisetio one nekadašnje Subotice koju je upoznao u svom mladičkom dobu.
„Secesijske zgrade. Za mene su one bile interesantne. Ne mogu reći da sam kao učenik trećeg „A" odeljenja znao šta je to secesija. Samo sam toliko video da je to nekako šarenije, drugačije, nego što su ostale zgrade. Rajhlova palata isto nije ovako izgledala. Nije ličila ni na šta poznato, bila je drugačija" ispričao je Bela Duranci.
Nagrada za kulturu vojvođanskih Mađara dodeljena mu je 2018. godine.
„Bilo je mnogo događaja koji nas povezuju sa Evropom i smatram da ono što vrednujemo, ono što je interesantno, jeste da se sve više vrednuje secesija. Secesija je otvaranje ka modernitetu, i ovde je i te kako živela i bujala."
Bela Duranci je pisao i knjige o secesiji. Jedna od njih je „Secesijsko graditeljstvo u Vojvodini". Tokom života više puta je nagrađivan, a 1996. godine dobio je nagradu „Pro urbe" grada Subotice.