Stiže Mikulaš!
U subotičkoj porodici Molnar poređane su čizmice. Deca se sa uzbuđenjem pripremaju za dolazak Mikulaša. Mališani su jako marljivi i za čiku u crvenom kaputu spremaju lepe crteže i pisma. Marcel Molnar nikako ne želi da od Mikulaša dobije samo šibu, zbog toga za svaki Mikulaš očisti svoje čizmice i spakuje igračke: „Sakrijemo se i čekamo Mikulaša. Kada čujemo zvono anđela, onda siđemo i dok stignemo onda više nije tamo Mikulaš. Jednom smo se kod bake sreli sa Mikulašom."
Svake godine deca posete i baku i dedu jer i tamo stiže bradonja. Iščekivanje Mikulaša oduvek je imalo dugu tradiciju. Matilda Molnar je sa radošću oživela svoja sećanja na detinjstvo. Danas se sa troje unučića priprema za dolazak Mikulaša: „Mikulaš dolazi do kuće, obilazi sve kuće, a sa njim dolazi i krampus. Sa sestrom sam ga čekala sa velikim uzbuđenjem, nismo mogli da zaspimo, ali tada smo dobijali samo male poklone. Nije bilo tako kao danas. Retko su se delili pokloni."
Prema savremenom mađarskom običaju noću 5. decembra ili u zoru 6. decembra Mikulaš posećuje decu i ako su se u protekloj godini lepo ponašala, ostavlja im poklone u cipeli. Ovaj običaj datira unazad oko jednog veka.
U ovom periodu deca postavljaju mnoga pitanja. Koliko još treba da spavaju dok ne stigne Mikulaš? Šta će doneti? Odakle dolazi? Kako će doći? I, uopšte, kako izgleda Mikulaš? Na sve to odgovore zna samo čovek sa dugom bradom u crvenom odelu.