Panonsko slepo kuče ugroženo, ali ima razloga za optimizam
Stručnjaci Javnog preduzeća "Palic-Ludaš" i Nacionalnog parka Kiškunšag pregledali su teren u parovima u Subotičkoj peščari. Panonsko slepo kuče, je na primer, ređi i ugroženiji od svima dobro poznate džinovske pande, tvrde stručnjaci.
Đerđ Krnač, čuvar prirode, Nacionalni park Kiškunšag: „Jedino se o ovoj vrsti sisara usuđujemo tvrditi da se razvio u Karpatskom basenu pre otprilike 1,5 miliona godina i da do danas živi isključivo u Karpatskom basenu. Ne poznajemo nijednu drugu vrstu sisara. Veličina populacije ove vrste glodara je oko hiljadu primeraka, to je na svetskom nivou. Nalazi se u Mađarskoj i to u Albertirši, Kelebiji i Baji. A u Srbiji se nalazi jedan manji deo, i to baš ovde u okolini Subotice i na području Fruške gore."
Panonskom slepom kučetu takođe preti gubitak i smanjenje staništa. Istraživanja su pokazala da je genetska zaliha populacije slepog kučeta u Kelebiji takva da je svaka jedinka od jedne majke i oca. To takođe čini ovu vrstu ranjivom.
Učesnici su koristili GPS za praćenje. Iz obilaska područja stručnjaci mogu zaključiti koja je veličina populacije panonskog slepog kučeta. Prema rečima stručnjaka, dostupna područja u Mađarskoj gotovo su okupirana panonskim slepim kučetom. Zapažanja u blizini Subotice daju ohrabrujuće podatke.
Laslo Ivan Pajić, čuvar prirode, Javno preduzeće "Palic-Ludaš": „Sigurno je da broj jedinki raste. Vidimo da se ova vrsta glodara širi na terenu svake godine. Ne možemo reći tačan broj, to je jednostavno nemoguće, ali procenjujemo da u tom području ima 500 ili 600 primeraka ove životinje."
Očuvanje staništa slepog kučeta je primarni zadatak. Trenutno ima na raspolaganju oko 5 posto svog staništa u odnosu na pre 300 godina. Kao životinja u stepama, pošumljavanje i oranje travnjaka, između ostalog, mogu dovesti do izumiranja vrste.
