Blagosloveni i spokojni Uskršnji praznici!
Po Bibliji Isus je – nakon što je u petak razapet na krstu – trećeg dana, u nedelju, uskrsnuo. Smrću na krstu nije oslobodio svet patnje, ali preuzeo je sve čovekove grehe, a uskrsnućem je odneo pobedu nad smrću. Ovim se proslavlja hrišćanstvo.
„Pokazao je da je Isusu sve moguće, da nam da ovakav dar, da ne budemo tužni, očajni, nego da uvek mislimo na to da ćemo i mi jednom stići na mesto na koje je Hrist otišao nakon uskrsnuća" kaže Lenke Dolinski, evagenlički veroučitelj.
Uprkos tome što ga obeležavaju velike hrišćanske grupe, Uskrs je pokretni praznik. Po crkvenom pravilniku koji potiče iz 1582. godine, Uskrs pada na prvu nedelju nakon prolećnog punog meseca: između 22. marta i 25. aprila.
Za najveći hrišćanski praznik vezuju se brojni narodni običaji. Za nedelju je karakteristično osveštavanje jela. Vernici bi na prepodnevnu misu nosili pokrivene košare u kojima se nalazilo jagnjeće meso, kolači, jaja, šunka i vino. Na ovaj dan se ništa ne radi: ne mete, ne kuva, domaće životinje nisu izvođene na pašu niti su sakupljane.
U ovom periodu brojni simboli se pojavljuju u porodici. Jaje je drevni simbol rađanja novog života, plodnosti, isto tako je i jagnje staro i najrasprostranjenije obeležje Uskrsa. Jagnje predstavlja Isusa. Zanimljivo je da simbol uskršnjeg zeke potiče iz Nemačke, kod nas je prihvaćen tek sa naseljanjavanjem, u 19. veku.
Naravno, za vreme uskršnjih praznika mnoštvo tradicije vezano je za ponedeljak. Ponedeljak nakon Uskrsa je dan za polivače. U osnovi je verovanje u pročišćavajuću snagu vode i njenu plodotvornost. Potiče od legende nakon krštenja, odnosno da su žene koje su oglasile Hristovo ukrsnuće, Jevreji pokušali ućutkati, polivajući ih vodom. Tog dana po tradiciji momci odlaze do devojaka da ih poliju, a za to dobijaju u crveno ofarbano jaje.