Sećanje na revoluciju iz 1956. godine
Revolucija i borba za slobodu 1956.godine, odnosno Narodni ustanak 1956.godine predstavlja revoluciju naroda Mađarske protiv staljinističkog terora i borba za slobodu protiv sovjetske okupacije. To je jedan od najvažnijih događaja mađarske istorije u 20. veku. Počeo je mirnim demonstracijama budimpeštanskih studenata, koji su 23. oktobra 1956. godine krenuli sa svojih fakulteta, a završio se slamanjem otpora oružanih pobunjenika u mestu Čepel 11. novembra.
Prema statističkim podacima sa kojih je 1993.godine skinuta oznaka tajnosti, u borbama su ubijena 2652 mađarska i 720 sovjetskih državljana. Kao posledica revolucije, oko 176 hiljada, a prema nekim drugim podacima, oko 200 hiljada Mađara je napustilo svoju zemlju, ali se jedan deo njih ubrzo i vratio.
Od januara 1957. godine učesnike revolucije su masovno smeštali u zatvor, a potom su mnoge od njih streljali. Brutalnu odmazdu i ugnjetavanje mađarskog naroda osudile su i UN i svetska javnost.
U decenijama koje su usledile nakon gušenja revolucije, događaje iz 1956. godine partijsko-državna vlast je okarakterisala kao kontrarevoluciju, i iste je osudila, ali se zvanična ocena tih događaja promenila tokom promene režima. Od 23. oktobra 1989. godine ovaj značajan dan je dvostruki državni praznik u Mađarskoj: dan izbijanja revolucije 1956. godine i dan proglašenja Republike Mađarske 1989. godine, koji su zakonom iz 1990. godine uvršteni u spisak državnih praznika. Važna uloga događaja iz 1956. godine navodi se i u preambuli Ustava, koji je usvojen 2011. godine.