Susret sedamdesetogodišnjaka u Vojlovici
U Reformatskoj crkvi u Vojlovici je već višedecenijska tradicija da se poslednje nedelje u oktobru slavi susret sedamdesetogodišnjaka.
Nakon svečanog bogosluženja je, Hajnalka Vaskeba, stipendista programa „Petefi Šandor”, prigodnom recitacijom učinila ovaj događaj još svečanijim. Bela Halas, biskup Reformatske hrišćanske crkve u Srbiji je u molitvi zatražio od svevišnjeg blagoslov za sedamdesetogodišnjake.
„Nadam se da će blagoslov Božiji ostati na ovoj zajednici i da će i stari i mladi nastaviti da grade ovu zajednicu i posle nas, za sledeću generaciju. Zašto posebno obeležavamo baš sastanak sedamdesetogodišnjaka? Pa, sedamdeset je biblijski broj. Mi, koji čitamo Bibliju, često nailazimo na ovaj broj, a to je jedno zrelo doba, kada čovek već ima iskustva, pa zato svake godine svečano obeležavamo i nadamo se da će još dugo biti tako.”
Na jutarnjoj službi u lokalnoj crkvi se pojavilo se 13 članova generacije rođene 1952. godine. Pored sedamdesetogodišnjaka koji žive u samoj Vojlovici, na proslavu su došli i ljudi iz Mađarske i Australije. Pojedini ljudi svoje drugove iz razreda nisu videli više od pedeset godina.
Rozalija Baša, Australija: „Čovek ne može rečima da kaže šta oseća. Drago mi je što smo uspeli da dođemo i što smo uspeli da se sretnemo, koliko nas još ima. Neka je dobri Bog na pomoći svakome od nas, na našem sopstvenom putovanju, gde god nas taj put vodi.”
Organizaciju ovogodišnjeg susreta na sebe je preuzelo nekoliko članova te generacije iz Vojlovice. Zahvaljujući internetu, pronašli su svoje vršnjake širom sveta. Sa žaljenjem su konstatovali da nekoliko njih iz generacije koja broji više od trideset ljudi, nije doživelo sastanak, a mnogi zbog svog zdravstvenog stanja nisu mogli da se pojave na istom.
Eva Nađ, organizator: „Srećni smo zbog toga što smo zajedno, srećni smo što možemo da budemo ovde, jer mi – oni koji smo ovde – uvek kažemo da smo najbolja generacija. Veoma smo složni, što meni posebno prija i zato mi je veoma drago što sam ovde. Ovom prilikom mogu da se zahvalim i onima koji su doprineli da se ovo desi, da ovaj dan bude lep.”
Nakon svečane mise i zajedničkog fotografisanja, slavljenici su druženja nastavili u lokalnom Mađarskom kulturno-umetničkom društvu „Tamaši Aron”. Pre zajedničkog ručka, prigodnu zdravicu je sedamdesetogodišnjacima održala Hajnalka Vaskeba, pesmom Eleka Benedeka.