Zbog suše setva uljane repice kasni mesec dana
Proizvođači uljane repice zaista imaju izuzetno iskustvo ove godine. Prvo im je glavobolje zadavala niska otkupna cena, nakon toga usledili su niski prinosi. Čak ni sada posejana i nikla repica ne obećava mnogo toga dobrog. Višestruko se uvećava i broj glodara na njivama. Sada su se već tako razmnožili, da nema oranica koje nisu preplavili. Laslo Kereši, poljoprivredni inžnjer kaže da su širenju miševa doprinele vremenske prilike i biološke zakonitosti.
„Štete su velike. Imamo parcele, koje sam obišao, gde im je na jednoj strani potpuno pojedena uljana repica i ponovo bi je trebalo izvući, ali kasno je za setvu uljane repice.“
Ove godine među štetočinama koje ugrožavaju uljanu repicu na prvom mestu treba pomenuti glodare, a među njima najpre poljsku voluharicu. Protiv njih se može boriti agrotehničkim, mehaničkim, biološkim i hemijskih sredstvima. Međutim, ratari su već i sad imali previše troškova. Jesenja ulaganja su bila visoka, posebno u slučaju uljane repice, kada je po jutru trebalo baciti hranljive materije u visini od 13 hiljada dinara. Za pojedina kvalitetna semena potrebno je izdvojiti i 30 hiljada dinara. Otkupna cena sa skladištenjem bila je oko 40 dinara, ali sada je još niža.
„Prema poslednjim informacijama cena uljane repice je 315-320 evra u dinarskoj protivrednosti po toni. Ovo znači smanjenje u odnosu na cenu u vreme žetve. Kako smo već mnogo puta rekli inostrana tržišta diktiraju cene i u Srbiji“ kaže Bernard Vajda, otkupljivač iz Oroma.
Među industrijskim kulturama iz jesenje setve uljana repica je najzahtevnija i ima najviše štetočina. Najviše problema i štete u ovom periodu izazivaju bube listare, ali tipična jesenja štetočina je repičina lisna osa, ili crna repičina pipa. Osim toga, treba pomenuti i divlje životinje koje tokom jeseni i zime pasu industrijske kulture.